Još jednom su učenici naše škole pokazali veličinu svojih srca te koliko im znače životi drugih. Oni su pravi primjer svjetla u svijetu tame, istinske ljubavi koju bismo svi trebali dijeliti s drugima. Evo što se može kad se male ruke slože!
Na početku 2024. godine posjetio je našu školu don Jakoslav Banić, misionar i svećenik iz Kaštel Gomilice. Tom prilikom nam je ispričao kakav je život djece u Ugandi i u kakvim uvjetima oni žive, od kuća građenih od slame, gladi i bolesti.
Uganda je zemlja gdje je djeci jedina prilika za obrok odlazak u školu, mjesto gdje nema automobila, struje ili interneta, gdje majke ne rađaju u bolnici i bolesni tamo nisu zbrinuti zato što bolnica nema.
Iznenadilo nas je kako netko usprkos svemu tome može biti sretan, vedar i nesebičan, kako se netko obraduje do neba kada mu se ponudiš slatkiš ili kada mu spomeneš učenje. Bilo je teško slušati kako negdje postoje naši vršnjaci koji žive u takvim uvjetima. Riječi don Jakoslava potakle su nas da nešto poduzmemo i da pomognemo djeci u Ugandi .
I tako, voljni i spremni pomoći, godinu dana su učenici, učitelji i pedagoginja Finka Ivanović izrađivali razne ukrase, božićna drvca, anđele, čestitke, torbice i nakit…
Sve su te radove u atriju škole prodavali učenici. Ljudi su, vidjevši dobru namjenu i svrhu i tih ukrasa, rado dali i svoj doprinos za djecu Ugande i kupili nešto. Tako je svaki dječji rad pronašao mjesto u srcima naših obitelji.
Za sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u ovoj akciji, izrađivali ili nešto kupili, od srca vam hvala!
Filip Balta, 8.d