Ekskurzija, Istra 2025. g.
Od 7. do 10. listopada ove godine, učenici osmih razreda naše škole proveli su nezaboravna četiri dana na ekskurziji u Istri. Bilo je to putovanje puno smijeha, pjesme, zajedništva i uspomena koje će ostati urezane u srcima svih nas.
Još od ranog jutra, dok smo se okupljali ispred škole, u zraku se osjećalo uzbuđenje. Torbe su nam bile teške, ali srca lagana i puna iščekivanja. Prvi dan bio je pun dojmova. Posjetili smo Hum – povijesno najmanji grad na svijetu i predivno naselje Motovun – najbolje sačuvanu srednjovjekovnu istarsku utvrdu razvijenu na strmom brežuljku. Dolazimo u hotel, dobivamo ključeve od soba i po prvi put se osjećamo odraslo. Što se vrijeme za odlazak u disko više bližilo, naše nestrpljenje je raslo. Vidjet nas sve na okupu, sređene i s velikim osmijesima na licu, bio je poseban osjećaj. Kada su se svjetla ugasila, a glazba pojačala, svi smo, bar na trenutke, zaboravili na umor, sve brige i probleme. Glas smo izgubili nakon prvih deset minuta, ali ništa nas nije sprječavalo da ostvarimo onakvu večer kakvu smo svi dugo zamišljali. Iduće jutro nakon doručka razgledali smo Poreč te se uputili prema Rovinju. Nakon ručka na seoskom gospodarstvu išli smo u naselje Nova Vas u Jamu Baredine u kojoj smo naučili dosta novoga, no ipak nam je najdraža rečenica bila „imate slobodno vrijeme“. Spremanje za drugu večer diska bilo je stresno. Usprkos tome smijeh je odjekivao hodnikom. Tu večer nije sve išlo kako smo zamišljali zbog nestašluka nekolicine učenika. Ta nezgoda nam je oduzela čar doživljaju, ali smo se trudili iskoristiti vrijeme i ljepotu trenutka. Treći dan je bio najuzbudljiviji. U Pulskoj areni nastalo je tisuću zajedničkih fotografija, a na Brijunima smo proveli toplinom ispunjene trenutke uživajući u ljepoti prirode. Mir i tišinu prekidao je smijeh koji se čuo iz svakog vagona. Posljednja večer diska bila je odraz zajedništva i složnosti naše generacije. Noć kao iz sna – suze su potekle niz mnoga lica, svatko je dobar sa svakim, najpovučeniji puštaju glas, a ples i pjesma stopili su se u uspomenu koja će zauvijek živjeti u nama. Umor u nogama i peckanje u grlu bila je neka vrsta slatke boli. Četvrti, ujedno i posljednji dan, posjetili smo Opatiju i Smiljan – rodno mjesto Nikole Tesle. U Opatiji smo prošetali predivnom obalnom šetnicom. Svi smo osjećali lagani umor, ali i želju da trenutak što dulje potraje. U Smiljanu smo posjetili Memorijalni centar Nikole Tesle u kojemu smo se ponajprije zabavili, ali i kroz dokumentarni film i kratka predavanja bolje upoznali sa životom našeg genijalnog izumitelja. Velik dio puta na povratku kući vladao je poseban mir. Najbolji trenutci ekskurzije su već tada postali glavna tema razgovora. Zahvalni na svemu što smo vidjeli i doživjeli, gledali smo kroz prozor koji je polako otkrivao poznate prizore našega kraja. Shvatili smo da nijedno mumljanje nije bilo potrebno i da sve prošlo baš onako kako je trebalo proći. Ekskurzija u Istru 2025. g. bila je više od putovanja. Bila je to avantura koja nas je zbližila kao generaciju, ispunila smijehom i stvorila najljepše uspomene na osnovnu školu.
Ovim putem želimo zahvaliti našim razrednicima i ravnateljici na povjerenju i strpljenju, a mi, kada bismo mogli, svi bismo se bez razmišljanja vratili u Istru i još jednom proživjeli te predivne dane.
Katarina Vilić, 8. b
