Svake godine 29. travnja obilježavamo Dan škole i rođendan Filipa Lukasa čije ime s ponosom nosimo od 1992. godine. Prisjećamo se ovih dana našeg znamenitog sugrađana za kojeg dugo nismo znali, iako je bio istaknuti intelektualac, kulturni djelatnik i dugogodišnji predsjednik Matice hrvatske. Filip Lukas je bio hrvatski domoljub koji se borio za samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku.

Iako  ove godine nismo u mogućnosti održati svečanu priredbu i na taj način obilježiti Dan škole i 150. obljetnicu rođenja Filipa Lukasa, učenici su se kroz razne aktivnosti upoznali sa životom i djelom Filipa Lukasa. Proveden je likovni i literarni natječaj na razini Lijepe naše, kviz znanja na razini škole i izdana je slikovnica koju su ilustrirali naši učenici.

Za one koji žele nešto više saznati o Filipu Lukasu mogu u školskoj knjižnici posuditi slikovnicu ili pročitati nastavak teksta.

Filip Lukas po kojem je naša škola dobila ime bio je hrvatski geograf, povjesničar, svećenik i teolog.

Rođen je u Kaštel Starom 29. IV. 1871. Završio je studij bogoslovije u Zadru 1896. te je nakon toga neko vrijeme bio kapelan u Muću.

U Grazu i Beču studirao je geografiju i povijest, a nakon stjecanja diplome 1906. g. bio je profesor Nautičke škole u Dubrovniku, gimnazije u Sušaku te Trgovačke akademije u Zagrebu.

Od 1919. do 1945. predavao je ekonomsku geografiju na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi (Ekonomski fakultet); u tri navrata bio je dekan, te rektor Sveučilišta u Zagrebu.

Bio je predsjednik Matice hrvatske u razdoblju 1928. – 1945. Na mjesto predsjednika Matice hrvatske Filip Lukas je stupio mjesec dana prije atentata na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu. Inače Matica hrvatska je jedna od najvažnijih hrvatskih ustanova, utemeljena još 1842. godine sa svrhom promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i društvenog razvitka.

U tridesetim godinama 20. stoljeća Filip Lukas slovio je kao jedan od vodećih intelektualaca bliskih frankovačkim krugovima. Godine 1945. pobjegao je iz Hrvatske u emigraciju; najprije je živio u Klagenfurtu (1945.– 49.), a zatim u Rimu. Naime, tadašnja jugoslavenska komunistička vlast osudila ga je na smrt. Godine 2017. Županijski sud u Zagrebu poništio je tu presudu.

Filip Lukas napisao je više od 170 geografskih i znanstvenih radova te 12 knjiga iz geografije i povijesti. Neka od njegovih značajnijih djela su: „Minervin svjetski atlas”, „Postanak Poljica”, „Utjecaj prirodne okoline na stanovništvo Dalmacije”, „Jadran”, „Gospodarska geografija”, „Geografija Jugoslavije”, „Ekonomska geografija”, „Strossmayer i Hrvati” i druga.

Svoje intelektualno djelovanje Filip Lukas je temeljio prije svega na naglašavanju toga da hrvatski narod ima svoju vlastitu kulturu, različitu od bilo kojeg drugog naroda. Svaki, dakle, narod ima svoj duh koji se objektivizira u kulturi, i upravo ga ta kultura razlikuje od svakoga drugog naroda.

Umro je u Rimu 26. veljače 1958. U svojoj oporuci Filip Lukas je, između ostaloga, napisao:

„Ako bi umro izvan domovine Hrvatske u koju ubrajam i Dalmaciju gdje je prva sredovječna Hrvatska osnovana, moja je želja da se moji tjelesni prah prenese pa da ondje počiva, gdje sam ga i primio.“

Povodom obilježavanja 150. obljetnice rođenja Filipa Lukasa planiraju se prebaciti njegovi zemni ostaci iz Rima u Kaštel Stari.

Ravnatelj Petar Mustapić